Znanstvena knjiga Knjižnična arhitektura: prostor, kultura, identitet izašla je iz pera dviju autorica iz područja informacijskih i komunikacijskih znanosti – Tatjane Aparac-Jelušić, profesorice u trajnom zvanju (u miru) te Sanjice Faletar Tanacković, profesorice na Odsjeku za informacijske znanosti Filozofskoga fakulteta Osijek. Obje autorice predavale su ili predaju kolegije vezane uz temu knjižnične arhitekture te ih je posvećenost kolegijima i ponukala na pripremu publikacije iz ovog područja. Publikacija je objavljena 2020. godine u nakladi „Ljevakˮ.
U svojoj publikaciji autorice o temi knjižnične arhitekture progovaraju sa stajališta kulturno-socioloških paradigmi knjižničarstva i knjižnične arhitekture. U detaljnoj i nadasve sveobuhvatnoj analizi literature i primjera knjižnične arhitekture iz prakse autorice ukazuju na najznačajnija teorijska uporišta pri proučavanju i interpretaciji knjižnične arhitekture, problematiziraju motrišta knjižničara, arhitekata i dizajnera s kojih su polazili pri tumačenju svojih stajališta i viđenja knjižničnih zgrada, prostora koji zauzimaju i onoga koji organiziraju unutar tih zgrada, te na utjecaj društveno-kulturnih čimbenika na promjene dominantnih paradigmi kako u knjižničarstvu, tako i u arhitekturi i dizajnu.
O temi knjižnične arhitekture autorice progovaraju kroz pet poglavlja. U uvodnom poglavlju naslovljenom Uvod u problematiku knjižnične arhitekture autorice daju svoja uvodna promišljanja o kulturnom i društvenom diskursu knjižnica kao društvenog proizvoda te arhitekture koja ima snažnu povezanost s pripadnošću, identitetom i sl., vidljivima kroz njezine proizvode. Drugo je poglavlje naslovljeno Teorijska ishodišta za razumijevanje i proučavanje knjižnične arhitekture i podijeljeno je na dva dijela. U prvom se dijelu daje prostora raspravama kulturno-socioloških paradigmi u knjižničarstvu, ponajviše o kulturi i identitetu knjižnica, društveno-kulturnom kontekstu knjižničarstva i knjižnične arhitekture te društveno-kulturnom identitetu knjižnice i izazovima digitalnog doba, dok se u drugom progovara o ideji prostora i knjižnične arhitekture kroz tumačenje pojmova prostor i mjesto te suprotstavljanjem tumačenja ideje prostora u knjižničnoj zajednici s jedne i u arhitektonskoj s druge strane. Treće poglavlje pod nazivom Knjižnične zgrade: izazovi oblikovanja i interpretacije organizirano je u četiri tematske cjeline. U prvoj se govori o pristupima oblikovanju knjižničnih zgrada s motrišta knjižničara te se detaljnije prikazuju teorijska ishodišta u knjižničnoj literaturi do 20. stoljeća, nova viđenja knjižničnih zgrada u 20. stoljeću te futuristička promišljanja i konceptualni pristupi knjižničnim zgradama u 21. stoljeću. U drugoj se cjelini govori o istoj temi, ali sa stajališta arhitekata i dizajnera. Treća tematska cjelina donosi posebno zanimljiva istraživanja utjecaja knjižnične arhitekture prije izgradnje i poslije useljenja u novu knjižničnu zgradu. U ovom su dijelu posebno zanimljive spoznaje o utjecaju novih knjižničnih prostora na zajednicu koju opslužuju (tzv. Post-Occupancy Evaluation ili POE analize). Posljednja tematska cjelina u ovom poglavlju problematizira moguće pristupe interpretaciji i predstavljanju knjižničnih zgrada te daje odabrane primjere zanimljivih primjera knjižnične arhitekture iz cijelog svijeta. Nažalost, ni jedna hrvatska knjižnica nije dospjela na ovaj popis. U četvrtom poglavlju naslovljenom Doprinosi izgradnji korpusa stručne i znanstvene literature o knjižničnoj arhitekturi autorice donose pregled najznačajnijih radova na temu knjižnične arhitekture koji su pobudili interes i u zajednici knjižničara i u zajednici arhitekata, a posebnu pozornost pridaju radovima koji su utjecali, ali i još uvijek utječu na generacije knjižničara prilikom pripreme, planiranja i sudjelovanja u daljnjim fazama izgradnje ili preoblikovanja knjižničnih zgrada. Autorice ističu da je odabir literature bio izuzetno težak i subjektivne naravi, te da su se prilikom odabira naslova vodile izvorima koje su rabile u svome nastavnom radu prilikom predavanja kolegija iz tematike knjižnične arhitekture. Nesporno je, međutim, da među izvorima dominiraju oni s engleskoga govornog područja (uključujući i priloge skandinavskih autora koji često objavljuju na engleskom jeziku). Posljednje je poglavlje rezervirano za Zaključna razmatranja autorica.
Knjižnična arhitektura: prostor, kultura, identitet publikacija je koja je ispunila izuzetno veliku prazninu u hrvatskoj literaturi iz informacijskih i komunikacijskih znanosti budući da su izuzetno rijetki radovi koji problematiziraju upravo ovu temu. Upravo zato ova je publikacija izuzetno važna za hrvatsku knjižničnu zajednicu, ali ne samo za nju. Ona je važna i za zajednicu arhitekata koji sudjeluju na projektima izgradnje knjižničnih zgrada u Hrvatskoj. Zbog svoje važnosti za obje zajednice mišljenja smo da bi mogla poslužiti i kao most suradnje i spajanja te dvije zajednice koje su do sada u Hrvatskoj vrlo često djelovale izolirano i bez suradnje.
Ciljana publika ove znanstvene knjige su prvenstveno knjižničari, arhitekte i dizajneri u Hrvatskoj, ali također i svi studenti i nastavnici na studijima iz područja informacijskih i komunikacijskih znanosti te arhitekture i dizajna koje zanima ova tematika. Također, očekujemo da će knjiga biti zanimljiva i kolegama izvan granica Hrvatske (posebice u onim zemljama gdje nema jezične barijere) budući da i te, nama susjedne, zemlje bilježe veliki nedostatak djela iz područja knjižnične arhitekture.
Ako uzmemo u obzir da se u izgradnju knjižnica, kada do toga stvarno dođe, ulaže uistinu veliki intelektualni i financijski kapital, onda je i u interesu tog društva da se te investicije što bolje iskoriste. Kao što je poznato, knjižnične se zgrade grade s ciljem da korisnicima služe više desetaka godina, gotovo zauvijek, te je stoga kvaliteta njihove izgradnje i korisnička orijentacija od izuzetnog društvenog interesa. Ova publikacija doista omogućuje da se taj cilj sada i ostvari.
Kornelija Petr Balog
