N  A  J  A  V  A  DOGAĐANJA u organizaciji Estetičkog laboratorija Filozofskog fakulteta:

“Hrvatska politička estetika” – gost Viktor Ivančić

VRIJEME: utorak, 6. prosinca 2022. u 18:30 sati

MJESTO: Mala vijećnica Filozofskog fakulteta (soba 39 na I. katu)

Razgovor s Viktorom Ivančićem vodi Marijan Krivak.

YouTube snimak događanja: https://youtu.be/Ru15oQWygHY

»Hrvatska politička estetika«… »Hrvatska politička estetika«? Što je to? Da pokušamo raščlaniti… Najprije, »estetika«. Kako danas uopće govoriti o estetici kada se cijeli svijet –  ili ono preostalo od  njega – čini dizajniranim, tj. »estetiziranim«? Kada marketing od političara stvara estetičke objekte žudnje konzumenata… Hmm… »politika« i političari, imaju li oni ičeg zajedničkog s antičkim, filozofskim shvaćanjem djelovanja za dobrobit zajednice i svih njenih pripadnika? Konačno, pridjev »hrvatska«. Pa to bi valjda bilo ono najneupitnije! Naime, »pa svi smo mi Hrvati… osim onih koji to nisu« (sic!).

Izabirući tek jedan biser iz legendarne knjige Greatest Shits: Antologije suvremene hrvatske gluposti, odabiremo stav nečega bolno nedostajućeg u hrvatskome javnome diskursu već skoro cijelo desetljeće i pol. Naime, stav – SLOBODE. Tribinom u okviru sekcije Dija-logos, EstLab ugošćuje jednog od trojice iz Ferala.  Usput, tek ovlaš, dotičemo se i kratkog historijata te intelektualne komune, poznate i pod imenom VIva LuDezh.

Viktor Ivančić međunarodno je nagrađivani novinar, esejist, romanopisac, satirik zbilje oko nas, kolumnist kultne Bilježnice Robija K… No, ponajprije, ustrajni je Lucifer (čitaj: lučonoša) razotkrivanja svakovrsnih iskaza »kozmičke sile gluposti« (Krleža, Na rubu pameti), i ne samo, u Hrvata. Ako su se još kao mladci pojavili kao kritičari socijalističke Jugoslavije, Feralovci nastavljaju s tim poslanjem, pa i medijski prepoznatljivije, te pomnijom analizom i u suverenoj i demokratskoj nam, »našoj Hrvatskoj«. Ako su se u SFRJ bavili partijskim strukturama i petrificiranim »protunaravnim« sustavom, u državama sljednicama, slijedeći dijagnostiku Rastka Močnika, ukazuju na zlu kob »naravne fašistogenosti«. Nota bene, to je i strukturalni svjetski problem. Da je Ivančić i filozofski svjestan autor dokazuje i naslov njegova romana Vita activa. Literariziranje kao modul pristupa nakaznim »bespućima povijesne zbiljnosti«, pak, primjenjuje političkom studijom pod naslovom Točka na U. Ipak, za nas se ponajprije pojavljuje prosvjetiteljem osebujnim žanrovskim hibridom, Radnici i seljaci koja je »montenjovski« podnaslovljena kao – Eseji. Tko su »radnici i seljaci«? Reminiscencija na gotovo pa zaboravljenu nam povijest prostorâ što ih nastanjujemo, mogla bi biti pedagogijskim nastojanjem oko obrazovanja »kritičke svijesti«. Viktor Ivančić je, dakle, vrlo pozvan govoriti o svemu ovome. Primjerni je svjedok ljudski neutažive žudnje za pravednijim svijetom i SLOBODOM govora.

I to kroz smijeh… A doista…»nema boljeg ishodišta mišljenju od smijeha« (Walter Benjamin: Pisac kao proizvođač).[1]

mk

[1] Predavanje održano u Institutu za proučavanje fašizma, u Parizu, 27. travnja 1934.