Projekcija filma Metastaze: 17 h
Razgovor: 18.30 h
»Što su to Metastaze? Radi se o bujanju raka. Rastu kanceroznog tkiva. Dakle, o bolesti… Bolesno tkivo razara organizam. Truje ga, ozljeđuje i na kraju, uništava. Bolest raste, širi se… metastazira. I metastaze su posvuda oko nas. Metastaze na tijelu pojedinca, metastaze na tijelu društva; dok smo se snašli, bujanje kanceroznih tijela dovodi do agonije – do smrti.«
Pisao sam ovako, prije punih 15 godina, još davne 2009. godine. Bila je to moja spontana reakcija na istoimeni film, nastao po knjižnom prvijencu Alena Bovića iz 2006. godine. Film je bio izuzetno gledan, »uspješan«. Režirao ga je Branko SCHMIDT. Žanrovski je to profiliran i sasvim sigurno neobičan film za dotadašnji opus ovog redatelja. Metastaze su dotičnome autoru zasigurno pomogle da unekoliko prebriše niz (možda?) slabijih ostvarenja tijekom »olovnih devedesetih«. Iako su nostalgična Kraljica noći (2001.) i sumorni Put lubenica (2006.) udahnuli dah života u Schmidtovu filmografiju, čini(lo) se da će tek s Metastazama ovaj izuzetno vješti kinoprofesionalac polučiti neki opipljiviji trag u oporavljenoj HR kinematografiji novoga milenija. I bilo je tomu tako!
»I… dobro je da se pojavio film s naslovom Metastaze. Prije negoli je u Hrvatskoj posve metastazirala ´kultura laži´ (Dubravka Ugrešić). Dok još ima vremena ukloniti bolesno tkivo. Ili je već prekasno?« Opet… pisao sam to u tekstu iz 2009. godine.
Je li »Hrvatska« nešto naučila iz ovoga filma? I može li se, uopće, ijedan kinouradak podičiti utjecajem na promjenu tzv. »društvene svijesti«?
Avaj… čista utopija. Međutim, u filmskoj karijeri Branka Schmidta dogodio se veliki uzlet. Umnogome, usuđujem se kazati, i zbog suradnje s Alenom Bovićem. Potonji se, pak, u sljedećoj kolaboraciji sa Schmidtom, odlučio na hrabri potez stavljanja svog pravog imena ispod scenarističkog kinopredloška za ostvarenje naziva Ljudožder vegetarijanac. Dakle, Ivo Balenović. (Još je jednoć surađivao sa Schmidtom, na filmu Agape iz 2017.).
Žargon ulice, prepun psovki… kamera iz ruke, sumorna fotografija, no prije svega sjajna glumačka improvizacija učinili su od Metastaza film koji bi trebao biti više od plakatno transponirane kritike populističkog nacionalizma. No, je li tomu tako? Metastazama je jedina realna »opasnost« da ostane punokrvni žanrovski film… da ostane zabavna travestija… da ostane tek »kulturni artefakt«. Vjerujem da su autori i uprizoritelji Metastaza imali ozbiljnije namjere u svojem pothvatu. I mislim da je film potrebniji i aktualniji danas negoli prije 15 godina. Zašto?
Odgovor na ovo »zašto?« pokušat ćemo potražiti u posljednjoj seansi EstLab-a prije ispitnih rokova i ljetnih praznika. Naime, vaša omiljena filozofsko-umjetnička udruga ugošćuje nikog drugog doli – Branka Schmidta! Nakon projekcije Metastaza u utorak, 4 lipnja u 17 sati, u dvorani 39 Vašeg i Našeg FFOS-a, od 18.30 zbit će se razgovor redatelja filma i autora ovih redaka.
Dođite… Gledajte, slušajte… postavljajte pitanja… komentirajte!
mk
