Uz odlazak Vere Erl, knjižničarke, sveučilišne nastavnice, povjesničarke i etnologinje
Od Vere Erl opraštamo se s tugom i zahvalnošću za njezin veliki doprinos hrvatskom knjižničarstvu, obrazovanju budućih informacijskih stručnjaka te očuvanju Šokačke baštine
Vera Erl (rođ. Janjić), hrvatska knjižničarka, sveučilišna nastavnica, povjesničarka i etnologinja, preminula je u Osijeku dana 23. 4. 2024. u 84. godini. Rođena je u Drenovcima 24. 8. 1940. godine. U Vinkovcima je završila gimnaziju (1960.), a na Pedagoškom fakultetu u Osijeku studij Hrvatskog jezika i književnosti i Povijesti (1973.). Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirala je na studiju Povijesti (1982.) te na istom fakultetu 1989. godine magistrirala na poslijediplomskom studiju Hrvatske povijesti na interdisciplinarnu temu Slavonija 1683-1848. u zapisima suvremenika (Dokumentacijsko-informatička analiza) pod mentorskim vodstvom prof. dr. sc. Igora Karamana. U stručno zvanje bibliotekarske savjetnice birana je 1993. godine, a u nastavno zvanje višeg predavača iz informacijskih znanosti izabrana je 1999. godine.
Rad u knjižničarskoj struci započela 1959. godine u Narodnoj knjižnici i čitaonici u Vinkovcima gdje je između 1965. i 1975. bila ravnateljica. Bila je uključena u pokretanje i rad Vinkovačkih jeseni od 1966. do 1975., posebno Dječjih Vinkovačkih jeseni koje je i imenovala. Sredinom 70-ih dolazi u Osijek gdje od 1975. radi u Gradskoj i sveučilišnoj knjižnici u Osijeku, a od 1978. godine u Knjižnici Pedagoškog fakultetu u Osijeku, kojoj je dva puta (1978. – 1982. te 1991. – 1998) bila voditeljicom.
Zaslugama Vere Erl pokrenut je studij knjižničarstva na Pedagoškom fakultetu u Osijeku (prvi studenti upisani su u akademsku 1998./1999. godinu) koji je kasnije prerastao u Odsjek za informacijske znanosti. Na poziv knjižničara iz Zadra Vera Erl, kao voditeljica Katedre za knjižničarstvo, pokreće izvanredni dislocirani studij knjižničarstva u Zadru u akademskoj 2001./2002. godini (koji 2004. godine prerasta u Odjel za knjižničarstvo na Sveučilištu u Zadru). U akademskoj 2003./2004. godini pokreće dislocirani redoviti studij u Vinkovcima, koji traje do 2006. godine.
Odlaskom u mirovinu 2010. njezin se radni vijek nije zaustavio nego je u svojstvu vanjske suradnice, više predavačice u trajnom zvanju, nastavila predavati do 2013. godine knjižničarstvo na Odjelu za kulturologiju Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku.
Stručna aktivnost. Vera Erl bila je izrazito aktivna članica Hrvatskog knjižničarskog društva i njezina radna biografija obiluje stručnim aktivnostima. Prvo se učlanila u Hrvatsko knjižničarsko društvo (1962.), a članica tadašnjeg Društva knjižničara Slavonije i Baranje (danas Društvo knjižničara Slavonije, Baranje i Srijema) postaje 1975. godine. Bila je predsjednica Društva knjižničara Slavonije i Baranje u razdoblju od 1985. do 1991., a potpredsjednica Hrvatskoga bibliotekarskog društva (danas Hrvatsko knjižničarsko društvo) u vremenu od 1987. do 1989. Kao potpredsjednica predsjedavala je 27. skupštinom Hrvatskoga bibliotekarskog društva (Dubrovnik, 12. – 14. travnja 1989.) umjesto preminule predsjednice Anisje Čečuk. Tijekom svoga radnog staža bila je, među ostalim, članicom Savjeta za biblioteke Hrvatske i članica Sveučilišnoga bibliotečnog odbora u Zagrebu od 1989. do 1992., predsjedništva Hrvatskoga bibliotekarskog društva, članica raznih radnih grupa i komisija Hrvatskoga bibliotekarskog društva, ocjenjivačkog povjerenstva za dodjelu Kukuljevićeve povelje (1998.), Povjerenstva Ministarstva kulture za dodjelu zvanja višeg knjižničara i knjižničarskog savjetnika (2002. – 2010.).
Osim aktivnosti u knjižničarstvu, Vera Erl bila je aktivna i u kulturnom i povijesnom životu svoga zavičaja. Od 1992. godine članica je Duhovnog hrašća, Drenovci, a od 2003. do 2007. dopredsjednica Matice Hrvatske Osijek. Jedna od njezinih izuzetno vrijednih aktivnosti bila je usmjerena prema očuvanju baštine i tradicije kroz osnutak Udruge Šokačka grana Osijek. Kao osnivačica Udruge Šokačka grana Osijek 2005. godine bila je njezina predsjednica sve do 2015. od kada je počasna predsjednica Udruge s najvišim priznanjem – Zlatnom tkanicom. Kao predsjednica Udruge bila je voditeljica i međunarodnoga projekta MOS Urbani Šokci.
Nagrade i priznanja. Za svoj je rad dobila niz uglednih priznanja. Orden rada sa srebrnim vijencem dobila je 1975., 1996. dobitnica je Kukuljevićeve povelje – najvišeg stručnog priznanja za zasluge na unaprjeđivanju knjižničarske struke u Hrvatskoj, 1997. odlikovana je Redom Danice Hrvatske s likom Marka Marulića, 2002. dobila je Priznanje Pedagoškog fakulteta u Osijeku za osobite zasluge u razvoju i radu Fakulteta, 2006. dobitnica je Povelje Marija Malbaša za unaprjeđenje knjižničarske struke, 2007. dobila je Nagradu Općine Drenovci Franjo Hanaman za promicanje i razvoj kulture i povijesne baštine, 2011. Priznanje Filozofskog fakulteta u Osijeku za utemeljenje studija Knjižničarstva, 2014. dobitnica je Nagrade za životno djelo Vukovarsko-srijemske županije – za znanost, obrazovanje, knjižničarstvo, 2014. dobila je GRB GRADA OSIJEKA za izuzetan doprinos u području obrazovanja te 2015. godine još dvije nagrade – Povelju Matice hrvatske za dugogodišnju vjernost i osobit doprinos Matici hrvatskoj i ZLATNU TKANICU Šokačke grane Osijek za ukupno kulturno životno djelo.
Kroz pet desetljeća radnoga vijeka uz titulu knjižničarke s najdužim stažem u Hrvatskoj sudjelovala je na brojnim domaćim i međunarodnim znanstvenim i stručnim skupovima te je autorica dviju monografija i preko sedamdeset stručno-znanstvenih radova iz knjižničarstva, kulturne povijesti, književnosti i šokaštva. U svojim je tekstovima vješto spajala povjesničarku i knjižničarku u sebi kroz povijest i kulturu, znanost i strast, identitet i zavičaj (Vera Erl : prostor i žena / [esej i izbor tekstova Helena Sablić Tomić]. Osijek : Oksimoron, 2013. Str. 41.).
Priredila je brojne monografije – u knjižnici Slavonica knjige o Mari Švel Gamiršek, Bartolu Inhofu, Isi Velikanoviću te sedam tiskanih Zbornika Urbani Šokci. Jedna je od inicijatora i organizatora Međunarodnog okruglog stola Urbani Šokci. Vera Erl entuzijastički se zalagala za širenje kulture pisane riječi u Vinkovcima (Rem, Vladimir. Vera Erl i vinkovačka knjižnica. // Knjižničarstvo 13/14, 1/2(2009/2010), 25), ali i šire.
Odlaskom Vere Erl iz naših redova ostaju velika praznina i iskrena tuga. Svi njezini prijatelji i suradnici, knjižničari, bivši studenti i profesori pamtit će ju po njezinu velikom žaru i entuzijazmu, po odličnoj suradnji i timskom radu, po postojanom nastojanju njegovanja baštine i čuvanja povijesti od zaborava. A najviše ćemo našu dragu Verku pamtiti po njezinu nesebičnom srcu i uvijek velikom osmjehu.
U Osijeku 23. 4. 2024.
Kornelija Petr Balog
IN MEMORIAM – ŠOKAČKOLOŠKI ZLATOVEZ NAJVIŠE MUZEJSKE SAVJETNICE, MAGISTRE VERE ERL
(Drenovci, 24. VIII. 1940. – Osijek, 23. IV. 2024.)
Šokačkologinja mr. sc. Vera Erl, povjesničarica koja je osnovala dva studija povijesti na osječkom sveučilištu (na Filozofskom fakultetu u Osijeku i na dislociranom studiju u Vinkovcima), knjižničarica koja je osnovala dva studija knjižničarstva u toj najvišoj istočnohrvatskoj obrazovnoj ustanovi – na Filozofskom fakultetu u Osijeku i na odjelu za kulturologiju UNIOS-a, također je inauguratorica prijelaza knjižničarstva u informatologiju i viša je stručna savjetnica društvenih znanosti, predavačica Baštine.
Nagrađena je najvišim nagradama u području knjižničarstva, nagrađena je najvišim nagradama u istočnohrvatskim županijskim i regijskim vrjednovanjima autorstva u baštinskom radu.
Autorica je projekta nastanka današnje Šokačke grane, baštinske udruge šokaštva u Osijeku, također je njezina utemeljiteljica i osnivačica, a od početka je predsjednicom Udruge, napose i njezinom počasnom predsjednicom.
Njezino je osnivanje Šokačke grane, početkom novoga povijesnog milenija, bilo tektonska uspostava potpuno novih strategija: šokaštvo promišljati povjesničarski, kulturološki i ultimativno tekstualno.
Njezin se rad na kontinuiranom usredištenju kritičkog promišljanja o subetničkim kreativnim i identitetno-neotradicijskim aspektima ne da usporediti ni sa čim sličnim u suvremenom društvenome životu Istočne Hrvatske. Taj se rad kritičkog promišljanja subetniciteta vidi u oblikovanju stalnoga niza svakogodišnjih međunarodnih stručnih i znanstvenih okupljanja, svaki puta s desetcima dragocjenih izlaganja te izlagačica i izlagatelja. Okupljanja se izvode pod odličnim nazivom Urbani Šokci, organizirana u žanru okrugloga stola, a sudjeluju akademici, sveučilišni profesori i drugi sveučilišni djelatnici, studentice i studenti, novinari, kulturnjaci, književnice i književnici, prosvjetni djelatnici pa čak i političari i novinari. Apsolutno vršnu razinu i koncepciju stalnog promišljanja baštine i zavičajnosti Vera Erl uspostavlja stotinama kontakata uz golem energetski osobni ulog i zanos, uz nemjerljiv i neponovljiv entuzijazam.
Vera je Erl, figurativno rečeno, nadkreativan zlatovez suvremenoga šokačkog smisla, na upravo onaj način koji ona stalno podvlači da ga je naučila i preuzela iz šezdesetljetnog pisanja o šokaštvu Vladimira Rema. Njen krunski rad, njen krunični rad, nakon desetak sjajno priređenih uz suradnju s profesoricom Helenom Sablić Tomić, svezaka radova objelodanjivanih s međunarodnog okruglog stola Urbani Šokci, uredničko-sunakladnički potez suobjavljivanje je sveučilišnog udžbenika šokačkologije u izdanju Filozofskoga fakulteta i Šokačke grane, što je osiguralo za budućnost očuvanu temu toga udžbenika naslovljenog Šokci u povijesti, kulturi i književnosti na onome mjestu koje je najviše nacionalno obrazovno mjesto humanističkih i društvenih znanosti.
Bez ijednoga trena odgode pisala je retke o svojoj izvornoj i izvorskoj Cvelferiji, mjestu s kojeg se nažalost odlazi, ali drenovačka memorija Verin je pregolemi mar srca baš poput strožeg pisma starije i ne tako davne vrbanjske susjede Mare Švel Gamiršek kojoj je uputila i potpis na svoj prvi veliki znanstveni zbornik.
Brinula je vinkovačku Knjižnicu na prijelazu 60-ih u 70-e, oblikovala je u prostor koji je imao Sve – i sve knjige, i sve najvrjednije književnike bivše države u domaćinstvu, ali i u najsrdačnijim gostima.
Brinula je i knjižnicu osječkoga Filozofskog fakulteta, točnije tada – krajem 70-ih – Pedagoškoga, te ga podigla iz višeškolske u visokoškolsku bajku vršnoga stručnog rada i čitaonicu nastanka dragocjenih znanstvenih radova.
Vera je Erl autorica kontinuiranog rasta pismenosti i srdačnosti, tolerantna i nasmiješena tradicijska autorica zagovora identitetnih vrijednosti, napose šokačke komunikativne i urbane kulture, Zlatovez Smisla.
Knjige, knjige i knjige, molitva je koju šapuće njezina ostavštinska kruna, krunica.
U Osijeku, proljeće 2024.
dr. sc. Goran Rem,
redoviti profesor u trajnom izboru
