Posljednje događanje EstLab-a u ovoj akademskoj godini poklonilo je prisutnima rijetko uzbudljivo, »metastazirajuće« iskustvo. Naime, gost nam je bio Branko Schmidt. Nedavni dobitnik nagrade »Vladimir Nazor« za životno djelo na području filmske umjetnosti razgovarao je – s potpisnikom ovih redaka – o Metastazama. (Kultni film, btw, bio je i još jednoć prikazan zainteresiranima, prije samog razgovora.)
Svi prisutni, pa i sam redatelj Schmidt, drže da je ovaj film začuđujuće otporan na socio-kulturne promjene i podnosi tijek vremena, te je jednako inovativan i svjež i punih 15 godina nakon nastanka. U razgovoru, pak, Branko je evocirao mnoga sjećanja i novostečena iskustva što ih je skupljao vezano uz samo snimanje. Tako smo saznali i kako je upoznao Alena Bovića. Indikativno za sredinu u kojoj živimo, isti se morao koristiti pseudonimom prilikom objave romana Metastaze, zbog straha od radikalnih reakcija na svoj knjižni prvijenac… i tko zna čega još. Jer u Metastazama (HR zbiljnosti!), Ivo Balenović prikazuje metaforičko, ali i doslovno raspadanje skupine mladih ljudi u ovdašnjoj postratnoj tranziciji, a sve pod egidom huliganstva i nasilja vezanog uz nastajanje nam »Lijepe Naše«.
Schmidt nam je razotkrio da je ovim filmom doživio i svojevrsnu metamorfozu u svom autorskom opusu. U suradnji s Balenovićem te glavnim protagonistom filma, glumcem Reneom Bitorajcem, nastao je i još jedan važan film HR kina (i ne samo) tih godina, Ljudožder vegetarijanac (2012.).
U konačnici, Schmidt se pokazao inspirativnim sugovornikom, ali i čovjekom koji je ostao razočaranim pojavnostima zemlje u kojoj živimo, a među koje spada i stanovita ustrajnost fašistogenosti, posebice vezana uz tzv. »navijačku subkulturu«. Domovina nam je još uvijek opterećena mnogim »metastaziranim« devijacijama, a redatelj kultnog filma osvrnuo se i na rezultat posljednjih nam parlamentarnih izbora.
Kao rođeni Esseker – a bio je i ratni TV snimatelj u razaranom Osijeku tijekom ranih devedesetih! – Schmidt je svakako legitiman svjedok za prenošenje mlađima svog iskustva u zemlji koja je, u mnogim aspektima, mogla i morala biti drukčija. Metastaze su film koji nam sve to osvještava na uznemirujuć, ali i misaono poticajan način. Jer, srećom, u njemu možemo uživati kao u prštavo humorističnom i duhovitom punokrvnom žanrovskom filmu. Vjerujte mi, još uvijek je to ne samo najvažniji nego doista i najbolji HR film od osamostaljenja.
mk
