Estetički Laboratorij ffos-a (svima nam znani EstLab) obilježio je tri godine stalnih aktivnosti i akcija, po pitanjima knjige, filma, glazbe i… filozofije. I to, u svom duhu, na najbolji mogući način! Jubilejno, 50.događanje upriličeno je u utorak, 16. Travnja 2024., u dobrano popunjenoj 39-ici ffos-a. Ugostili smo »postmarksističko stanje«. Iz Zagreba su nam pristigli autor istoimene knjige – inače, naš, »osječki student« – Zvonimir Glavaš, te poznati književni teoretičar i povjesničar Tomislav Brlek. U razgovoru s piscem ovih redaka raspravljalo se o mnogo tema vezanih uz teoriju književnosti, političku teoriju, a sve u kontekstu već više od četvrt stoljeća prisutnog toposa humanistike – postmarksizma.
Najprije, postavilo se pitanje o tomu što danas znači tzv. »teorija« (Why Theory?), nakon deklarativno naviještenog tzv. »kraja filozofije«. Teorija – kako u književnom tako i u političkom smislu – odgovara na mnoga neuralgična pitanja koja još uvijek živom održavaju samu »stvar mišljenja« (Heidegger). Nakon inicijalnog »pojavljivanja« u klasičnoj Laclau-Mouffe uknjižbi naslova Hegemonija i socijalistička strategija (1985.), postmarksizam se etablirao kao kulturološki fenomen preko dvaju knjiga Stuarta Sima (1998/2000).
Marijan Krivak, Zvonimir Glavaš i Tomislav Brlek
Tomislav Brlek objasnio nam je mnoge veze koje postoje između raznih post-izama. Naime, i post-modernizam, kao i post-strukturalizam dijelom su teorijske legacije na koju se pozivaju nominalni »postmarksisti«. Sam, pak, autor knjige Postmarksističko stanje, Zvonimir Glavaš izložio nam je motivaciju za njezino pisanje (a ista studija predstavlja uknjižbu njegove disertacije). U razgovoru trojice sugovornika, tako, kristalizirali su se primjeri nekih najvažnijih književno-političkih teorija, ponajprije, najvažnijih francuskih filozofa druge polovice 20. stoljeća.
Razgovaralo se o Jacquesu Rancièreu i njegovoj sintagmi »zoon politikona kao književne životinje«; tematizirana je i Deleuze-Guattarijeva čuvena knjiga o Kafki i manjinskoj književnosti, dok je svojevrsni »crescendo« cijele rasprave bilo provokativno Derridaovo djelo Sablasti Marxa (1993.). Ova je knjiga – nekovrsno heretička prema marksističkoj ortodoksiji – cijelu problematiku »postmarksizma« interpretativno iznijela na razinu najviših dosega tzv. »dekonstrukcije«. Derridaova ideja pravednosti kao jedine ljudske kategorije koja se ne može dekonstruirati, duboko je nadahnuta duhom/sablasti Marxova mišljenja. Uostalom, kao i glazba banda GANG OF FOUR koja je plesno-pametno uokvirila cijelo ovo događanje!
mk
