Pozivamo vas na izložbu Dražena Bote!
Likovni salon Filozofskog fakulteta u Osijeku
L. Jägera 9
Izložba: DRAŽEN BOTA: BABILON
Otvorenje izložbe održat će se u četvrtak, 16. svibnja s početkom u 12 sati u Likovnom salonu Filozofskog fakulteta u Osijeku.
Izložba ostaje otvorena do kraja listopada 2024. godine, a realizirana je u suradnji Filozofskog fakulteta u Osijeku i Ogranka Matice hrvatske u Osijeku.
RADNO VRIJEME:
ponedjeljak – petak od 8 do 20 sati
Ulaz na izložbu je slobodan.
–
U potrazi za čud[es]nim
Za naziv ovoga teksta uzeo sam naslov knjige P. D. Uspenskog, a temeljni pojam koji će voditi moju misao kroz naredni zapis je čudesno. Ono je u suvremenoj teoriji književnosti, psihologiji i filozofiji važan pojam pod kojim se nastoji podvesti sve ono što odstupa od sfere uobičajenog i nerijetko očekivanog. Međutim, umjetnička su djela nerijetko protkana neuobičajeno snažnim osjećajima i dovode do emocionalinih stanja koja nadilaze sferu običnog ostavljajući iza sebe osjećaj pomaknute realnosti. Veliki trag na ovom području ostavile su studije i analize kao što je Pojam jeze u književnosti i psihologiji Sigmunda Freuda, Aminadab ili fantastično kao način izražavanja Jeana-Paula Sartre te Uvod u fantastičnu književnost Tzvetana Todorova. Pretpostavka fantastične književnosti je da istina nije ono što čovjek zna, nego ono što on jest i njome se ne može vladati. Todorov navodi kako se u našem svijetu nekada događaju stvari koje nije moguće objasniti zakonima koji u njemu vladaju te čovjek nije siguran radi li se o zabludi osjetila i proizvodu mašte ili se određeni neobjašnjivi događaj doista zbio, ali u tom slučaju nam zakoni prema kojima ga možemo opravdati nisu jasni. U fazi kolebanja između toga dvoga područje je fantastičnoga. Ako recipijent zaključi da se događaj ili određena situacija doista dogodila bez da može opravdati zakone prema kojima se zbila jer ona nadilazi moć našega sagledavanja situacije, dolazimo u sferu čudesnog. S druge pak strane, ako prihvati da zakoni stvarnosti mogu opravdati i objasniti događaj bez da se ulazi u područje iracionalnog, govorimo o području čudnoga. Drugi termin koji nam je u ovom slučaju interesantan je pojam začudnoga (das Unheimlich) koji u službenu terminologiju umjetničkoga diskursa ulazi zahvaljujući Sigmundu Freudu. Freud pod začudnim razumijeva ono što nam je blisko, s čime smo okruženi, ali što u sebi nosi određenu razinu neobičnoga pa shodno tome izaziva blagi osjećaj nelagode i jeze. Pokušajmo na tragu istaknutih pojmova analizirati glavne odrednice ciklusa Babilon fotografa Dražena Bote.
Već u odabranoj fotografiji za plakat izložbe na kojoj vidimo crnu mačku čije tijelo baca crnu sijenu i sve to u tehnici crno-bijele fotografije naziremo glavne odrednice temeljne misli koja je Botu vodila prema izgradnji ovoga ciklusa. Lišeni ljudskih figura i silueta, prizori koje Bota stavlja pred promatrača odišu dozom magičnoga realizma. Općenito uzevši, tematski bi se ciklus mogao podijeliti na dvije skupine djela – ona na kojima dominiraju prikazi prirode (stabla, grane, kamenje) te one gdje su u fokusu građevine. Ovaj dihotomijski procjep nosi u sebi i ambivalentnost odnosa između kulture i prirode, onoga što je čovjek dobio i onoga što je sam oblikovao. Bota je vrlo vješt u kadriranju što se može vidjeti i u odabiru kadrova. Bilo da radi krupni plan fokusirajući se na detalj bilo total, odnosi između pojedinih elemenata uvijek su precizno izbalansirani, a crno-bijela tehnika daje mu i dodatnu mogućnost poigravanja osvjetljenim i zasijenjenim dijelovima. Iz toga razloga je nemoguće reći je li Bota spretniji kada minimalizira motiv te cjelinu prizora podredi okolnome prostoru ili pak kada se poput Otona Glihe ograniči na detalj te čitav kadar ispuni njime. Geografski su ove fotografije vrlo raznolike te uz prizore ravničarskih scena nalazimo i veći broj kamenih zidina i graditeljskih formi mediterana tako da se u tome može vidjeti Botina otvorenost različitim geografskim prostorima. Unatoč činjenici da se radi o crno-bijelim fotografijama pa razina osvjetljenja ne daje onakvu širinu spektra kakvu bismo imali da je riječ o kolor fotografijama, supostavljanje svjetla i sjene, svjetloga i tamnog, govori da Bota vodi računa o razini dnevne osvjetljenjosti prizora što se osobito dobro vidi suprostave li se fotografije iz mediteranskoga podneblja i one iz njegova domicilnog krajolika.
Spomenuo sam da je dominantna atmosfera na Botinim fotografijama usporediva s atmosferom De Chiricovih slika i općenito ozračjem metafizičkoga realizma. Prazni prostori koje fotografira ne ostvaruju kod promatrača dojam nelagode, ali u njima lebdi jedan osjećaj čudnoga. Sve se odvija prema zakonima prirode koji su nam poznati i jasni, ali ipak postoji onaj „crv” koji u svakome prizoru otvara blagi procjep prema neobičnome. Iz toga razloga ne bih rekao da se Bota puno oslanja na nadrealizam ili da koketira s njime, nego upravo u sferi realnoga vješto pronalazi one vizualno-emocionalne rasjede i pukotine u kojima prebiva široka paleta osjećaja i interpretativnih aluzija ponuđenih svakom zainteresiranom promatraču koji će se upustiti u avanturu istraživanja Botina, ali i našega svijeta, kako onoga vanjskog, tako i onoga unutarnjeg.
Igor Loinjak
–
BIOGRAFIJA
Dražen Bota (Vinkovci, 1976.) Od 1994. i prve samostalne izložbe (Vinkovci crno bijeli grad) nakon deset godina fotografiranja nastavlja intenzivno fotografsko djelovanje kroz reporterski rad u raznim dnevnim novinama, objavljivanje fotografija u mnogim izdanjima (monografskim, promotivnim i turističkim, katalozima, muzejskim postavima…) izlaže i skupnim likovnim izložbama (Hrvatska fotografija, Slavonski biennale, Grupa 1999.) a na fotografskim je i nagrađivan za fotografije i kolekcije fotografija (posebice za serije iz kolekcije Babilon). Kao grafički urednik ili dizajner sudjelovao na nizu realizacija monografija, likovnih postava, ovitaka knjiga, kataloga izložbi, časopisa, kalendar… Autor nekoliko povijesnih fotografskih izložbi drugih autora iz serije Vinkovački fotografi, Galerija fotografije Meraja (2020-2023.)
Od samog početka, kroničar festivala Glumca tako ostvaruje značajnu zbirku fotografija Hrvatsko glumište iz koje proizlazi niz izložbi te autorska knjiga fotografija (Fotografije (festivala) glumca, 2008). Značajan dio fotografskog rada odnosi se na hrvatsku folklornu baštinu posebice Slavonsku, iz čega proizlazi niz izdanja i tematskih izložbi.
Značajne fotografske cjeline/izložbe: Babilon, Kaos, Fotografije Glumca, Erotigon, Imaginarni krajolici, Makarac…
Sa suprugom Suzanom, fotografkinjom, od 2000.g. vodi i radi u vlastitom fotografskom/tiskarskom obrtu Studio BOTA.
Predsjednik Fotokluba Vinkovci i inicijator realizacije galerije fotografije Meraja, član likovne Grupa Vinkovci 1999 (začetnici Antun Babić i Brane Crlenjak), Matice hrvatske ogranak Vinkovci.
