Studijsko putovanje u Poljsku, namijenjeno za studente i profesore Filozofskog fakulteta u Osijeku, kao zamisao nastalo je suradnjom Odsjeka za povijest i Odsjeka za filozofiju te je održano od 30. travnja do 4. svibnja 2023. godine. Primarni cilj putovanja bio je posjet jednome od najvećih simbola Drugog svjetskog rata – Memorijalnom centru Auschwitz-Birkenau – gdje se, prema nekim tumačenjima, dogodila svojevrsna ‘smrt filozofije’.
Polazak na putovanje zakazan je iz Osijeka 30. travnja u kasnim večernjim satima. Vremenska prognoza nije nam ulijevala previše nade u lijepo i sunčano vrijeme, što nas nije uspjelo obeshrabriti te smo se puni želje za druženjem i stvaranjem novih iskustava upustili u novo iskustvo studijskog putovanja, za koje smo znali da će biti još jedna uspomena u nizu koje nosimo s Filozofskog fakulteta u Osijeku. Po izlasku iz Hrvatske zaputili smo se u Mađarsku, gdje smo proveli nekoliko sati noćne vožnje, a ono što nam je najviše zaokupilo pažnju tog dijela puta svakako je bio noćni panoramski pogled na osvijetljenu Budimpeštu. Nakon Mađarske, najveći dio puta vodio nas je kroz Slovačku gdje smo, kroz prozore autobusa, imali priliku promatrati mnoge prirodne ljepote te zemlje i vidjeti neka od njezinih najpopularnijih turističkih odredišta. U ranim jutarnjim satima 1. svibnja napokon smo stigli u zemlju koja je bila cilj našeg putovanja – Poljsku. Naravno, kako to biva na većini putovanja, još nekoliko sati vožnje dijelilo nas je od prve stanice našeg putovanja, a to je bio rudnik soli Wieliczka koji se nalazi u istoimenom gradu. Kada smo stigli, oko 9 sati ujutro, vozači autobusa ostavili su nas u neposrednoj blizini rudnika te smo nakon nekoliko minuta stigli na prvo odredište. Pričekali smo svoje ulaznice i krenuli u avanturu razgledavanja rudnika soli s vodičima koji su nas s rudnikom soli upoznali na engleskom jeziku. Rudnik se prostire na 9 etaža, koje dosežu čak do 327 metara, i proteže do 300 kilometara dužine. Ograničeni vremenom, odlučili smo obići samo prve tri etaže toga rudnika spuštajući se stubama na dubinu od devedesetak metara. Rudnik soli Wieliczka bio je aktivan od 13. stoljeća sve do 2007. godine, do kada je obnašao svoju primarnu funkciju, a sada služi većinski kao turističko odredište. Ondje smo čuli priče o nastanku rudnika, ljudima koji su u njemu radili na iskopavanju soli, ali i na izradi mnogih umjetnina i skulptura načinjenih upravo od soli. Vidjeli smo spomenik izrađen u čast Nikoli Koperniku (jednom od najvećih poljskih znanstvenika) te najveću podzemnu crkvu na svijetu – Crkvu sv. Kinge o kojoj smo također čuli mnogo priča. Dvosatno razgledavanje rudnika Wieliczke ostavilo nas je u čudu te nas je potaklo na razmišljanje o tome koliko nešto lijepo i monumentalno ljudi mogu učiniti svojim radom i trudom. Prema riječima vodiča, ovakvo jedno razgledavanje rudnika soli čovjeku produži život za dva tjedna jer, osim ljepota i informacija koje rudnik sa sobom nosi, ujedno je i ljekovito mjesto, upravo zbog soli. Nakon razgledavanja, dizalom smo se vratili u prizemlje rudnika i uputili se u šetnju prema centru drugog najvećeg grada u Poljskoj – Krakowa. Na putu prema središtu Krakowa stali smo kod poznatog muzeja posvećenog Oskaru Schindleru, koji smo kratko razgledali i napravili grupnu fotografiju koja će nam služiti kao zajednička uspomena na putovanje. S obzirom na to da je bio 1. svibnja, muzej smo uspjeli pogledati isključivo izvana, no ni to nam nije umanjilo osjećaj vrijednosti i važnosti tog lokaliteta. Šetnjom do trga prošli smo kroz ulice u kojima su snimani dijelovi Oskarom nagrađenog Spielbergova filma Schindlerova lista iz 1993. godine koji svjedoči o Schindlerovu humanitarnom djelovanju tijekom Drugog svjetskog rata. Također smo obišli i Židovsku četvrt koja se nalazi u Krakowu, a obilazak jednog od najvećih europskih trgova bio je proizvoljan te su ga neki obišli, dok su drugi razgledavali krakovske dvorce i parkove. Nakon nekoliko sati razgledavanja predivnog Krakowa, u poslijepodnevnim satima uputili smo se prema hotelu koji se nalazio nedaleko od centra Krakowa, gdje smo se odlučili odmoriti i pripremiti za sljedeći dan našeg putovanja.
Drugi dan putovanja svakako bismo mogli okarakterizirati najzahtjevnijim s obzirom na to da smo ga posvetili obilasku poljskog grada Oswiecima, kasnije preimenovanog u njemačku inačicu toga imena, Auschwitz. Prvo smo posjetili takozvani logor istrebljenja – tzv. Auschwitz I. Ondje smo dobili svoje ulaznice i slušalice te nam su nam dodijeljeni vodiči koji su nas poveli na put koji je bio dijelom stradavanja mnogih ljudskih života. Kontrola pri ulasku u Auschwitz bila je vrlo detaljna, a vodiči vrlo stručni te je razgledavanje ondje vrlo dobro organizirano. Izgled koncentracijskog logora Auschwitz na prvu zavarava jer izgleda kao jedan vrlo uredan i lijep gradić, no svi smo znali da je stvarnost bila puno drugačija od toga. Naime, Auschwitz I organiziran je pomoću takozvanih blokova te svaka zgrada ima svoj kućni broj. Najviše smo ostali taknuti blokovima 4 i 5 jer smo ondje mogli vidjeti puno osobnih stvari koje su zatvorenici ponijeli sa sobom misleći da idu u novi, bolji život, međutim ono što im se tamo dogodilo nisu mogli predvidjeti. Također smo obišli i blok 20 u kojemu smo posvjedočili o tome gdje su i kako spavali zatvorenici, što su radili, kako su bili kažnjavani, a vidjeli smo i slike mnogih zatvorenika čija su nam lica otkrila potpuno novu dimenziju svega toga. Udaljen samo nekoliko kilometara od Auschwitza I nalazi se logor smrti Auschwitz II, poznatiji kao Birkenau. To je najveći sabirni i radni logor Trećeg Reicha, gdje su svakodnevno dolazili vlakovi u kojima su se nalazili ljudi koji nisu mogli ni zamisliti što ih ondje čeka. Tamo su razdvajali članove obitelji: oni koji su bili sposobni za rad ostali su ondje, a stari i bolesni, oni koji se nisu uklapali u nacističku viziju, poslani su u sigurnu smrt. Mnogi su od njih čak sami platili kartu za vlak koji ih je vodio izravno u patnju. Nisu tada mogli ni naslutiti gdje će ih taj vlak odvesti. U Birkenauu smo obišli neke od baraka u kojima su nam vodiči govorili o tome u kakvim su neljudskim uvjetima logoraši živjeli i radili, koje su sve bolesti ondje vladale uz sve druge strahote koje su im se ondje događale. Birkenau je jedno ogromno mjesto, toliku površinu nismo mogli ni zamisliti, a osjećaj koji se budi u čovjeku samim ulaskom u baraku je neopisiv i tjeskoban. Smatramo da bi se ovakva mjesta trebala posjetiti barem jednom u životu jer je osjećaj uživo potpuno drugačiji nego kada se o ovim mjestima sluša ili gleda putem medija ili čita u knjigama. Nakon što smo obišli i Birkenau, uputili smo se k Wroclawu, prelijepom, povijesnom, bajkovitom, poljskom gradu. Smjestili smo se u hotel gdje smo večerali i odmorili. Neki su večer odlučili provesti u razgledavanju grada, dok su drugi ostali u hotelu.
Sljedeći i posljednji dan ovog studijskog putovanja započeli smo doručkom i pripremom za povratak. Nakon što smo se odjavili iz hotela krenuli smo k centru Wroclawa. Ondje smo prvo obišli znamenite crkve i sveučilište, a vodič nam je prije razgledavanja pozornost obratio na kipove patuljaka koji se nalaze po cijelom gradu. Naime, Wroclaw je grad koji se smjestio na rijeci Odri te mnogobrojnim mostovima nalikuje na Veneciju, a patuljci o kojima je vodič govorio minijaturni su kipovi kojih je u Wroclawu trenutno petstotinjak. Nakon obilaska tog dijela grada uputili smo se prema glavnom gradskom trgu. Za to vrijeme naši su kolege povjesničari posjetili Institut za povijest te su nam se u slobodnom obilasku Wroclawa pridružili nešto kasnije. Središnji trg u Wroclawu obiluje ugostiteljstvom, prelijepim građevinama, zgradama, crkvama, skulpturama. Definitivno najljepši grad ovog studijskog putovanja. Nakon obilaska, ručka i okrijepe, u popodnevnim satima uputili smo se natrag u Hrvatsku. Autobus je, kao i pri dolasku, prošao kroz Slovačku i Mađarsku te smo u ranim jutarnjim satima 4. svibnja stigli u Osijek.
Vlatka Perković i Sandra Savanović
