U srijedu, 22. studenoga 2023. godine, održalo se popularno-znanstveno događanje u okviru projekta popularizacije znanosti FUZ&JA Filozofskog fakulteta u Osijeku, naslovljeno 130 godina Parčićeva misala (1893.–2023.), s ciljem da se jasnije prikaže povijest novijeg hrvatskog glagolizma. Sudjelovali su doc. dr. sc. Silvija Ćurak i doc. dr. sc. Vera Blažević Krezić s Odsjeka za hrvatski jezik i književnost Filozofskoga fakulteta u Osijeku, potom fra Mirko Mišković, doktorand poslijediplomskoga sveučilišnog studija Jezikoslovlje, i studenti prve godine sveučilišnoga prijediplomskog studija Hrvatski jezik i književnost pri Filozofskom fakultetu u Osijeku. Početak događanja obilježila je uvodna i objasnidbena riječ doc. dr. sc. Silvije Ćurak koja je prisutnima pojasnila prirodu samoga događanja, a potom je doc. dr. sc. Vera Blažević Krezić predstavila izložbu o trijumfu slavenske filologije – Parčićevu misalu. Među najvažnije ciljeve hrvatske Cyrillomethodiane u 19. stoljeću ubraja se i zadaća obnove liturgijskih knjiga. Taj je cilj ispunjen objavljivanjem Rimskoga misala 1893. godine, koji je – na uglatom glagoljskom pismu i novocrkvenoslavenskome jeziku hrvatskoga tipa – priredio Dragutin Antun Parčić. Hrvatski jezikoslovac i franjevac trećoredac glagoljaš Dragutin Antun Parčić bio je jedan od onih koji su se zalagali za opstanak i širenje glagoljske kulturne baštine, a kao što na razvoj i širenje znanja svih studenata iznimno velik utjecaj imaju profesori i profesorice, tako su ga u njegovu radu podržali đakovački biskup J. J. Strossmayer i barski nadbiskup Š. Milinović, a stručno savjetovali F. Rački i V. Jagić. Parčić je svojim misalom označio autorsku koncepciju hrvatskoga tipa novocrkvenoslavenskog jezika. Ta je autorska koncepcija pokazala da se ne radi o tome da je oživio onu iz 16. stoljeća, nego pokazuje kako je uvažio sve razvojne faze staroslavenskoga jezika od onoga što je posvjedočeno u kanonskim tekstovima do Karamanova misala (1741.). Nakon izložbe o njegovu utjecaju i stvaralaštvu studenti su svjedočili zvučnoj interpretaciji fra Mirka Miškovića koji je pročitao ulomak iz Parčićeve glasovite rasprave Za obstanak glagoljice (1882.). Njome se problematizira važnost hrvatskostaroslavenske liturgije, uopće ćirilometodske baštine u konstrukciji našega kulturnog i nacionalnog identiteta. Kako se zalagao za opstanak te baštine, svojim je radom zadužio sve one koji se odazivaju na poziv pri susretu s njom. Nekima prvi, a nekima ponovljeni susret bila je upravo obljetnica 130. godina Parčićeva misala putem radionice koja izdvaja slikovne kodove Parčićeva misala, a donosi i tekstualne uzorke namijenjene preslovljavanju glagoljskoga pisma na latinicu. Studenti su se uz pomoć profesorica predano posvetili (de)kodiranju dijelova misala, prepoznavanju citata autora i njihovu pristupu glagoljici te kreativno iscrtavali znakove glagoljičnoga pisma. Parčić, kako ga u svome radu Antun Josip Soldo naziva, dosljedni zaljubljenik narodne baštine – glagoljice, ostavio je veliki utjecaj samim time što je njegov misal posljednja liturgijska knjiga otisnuta glagoljicom (izdanje iz 1905.). Iako nije dočekao posljednje izdanje – svoj veliki pismovni i baštinski zalog, može se reći kako ga je ostavio na vječnost onima koji se svim svojim bićem predaju misiji očuvanja kulturne baštine koja duboko zadire u prošlost i početke glagoljskoga pisma. Obogaćeni novim znanjima – neki samo osvježavanjem istih – studenti su radionicu priveli kraju izlaganjem svojih uradaka i riješenih zadataka, a druženje se nastavilo u istom tonu – razgovorima o baštini, glagoljici i odabranima – nastavljačima te tradicije.
Tekst i fotografije: Ivona Martić
-
- 130 godina Parčićeva misala (1893.–2023.)
